“reflection …

Neke te tuge sastave odmah
Neke druge sačekaju datume
U protoku godina nagomilane

Samo večeras, gledaj se
I plači, i tužna budi u ogledalu
Duše moje noćašnje ti…….

Neka su tuge male, bojažljive
Treperave kao zvezda u krošnji lipe

Neke su teške kao železničke šine
A ni jedna neće lako da mine
A ti možeš da me budiš i ljubiš
Po tragu na mom noćašnjem srcu……

Neke su tuge za glasno tugovanje
A najteže su bezglasne tuge
One ti nalegnu na grudni koš
Iz najveće groznice te bude a ti
Hodaj po mojim očima kao opsena
I samo moja noćašnja, budi ti……..

d.kresan ( Sl )

Advertisements
This entry was posted in nemiri and tagged . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s