“dust broom

“Poznavao sam vrlo poštovanu i religioznu gospođu

– njezina sam sina podučavao matematiku.
Jednom sin nije bio kod kuće- otišao je sa drugovima na skijanje-, a ona me nije pustila otići.
Morao sam s njom piti čaj s rakijom ili bolje rakiju s čajem u kuhinji pod jakom žaruljom.
Ispitivala me o mom stavu prema religiji.

Nisam joj se želio previše zamjeriti –znao sam da svakog jutra ide na misu i pričest- pa sam se izvlačio kako sam znao i umio.
Osjetila je da moja vjera baš nije tako čvrsta – i
počela je misionariti.

Govorila mi je o bogu,o prekogrobnom životu, o raju i paklu, o Savlu koji se preobratio u Pavla i postao svetac, i na kraju o Hristu prema kojem se odnosila kao današnji fanovi prema svojim idolima.
Smatrala ga je vrlo lijepim muškarcem, vrlo inteligentnim, koji je umio ovladati svakim društvom, muškarci i žene jednostavno su sjedili oko njega i gledali ga- ukratko, samo što nije rekla kakav je plejboj bio.

To mi je smetalo.

Nisam religiozan, ali mi je taj čovjek bio – kad sam sazreo i razmislio ostvarima – bilo da je uistinu živio ili nije – nekako bratski blizak. Da nisam bio razuzdan čovjek, huligan i svadljivac – volio bih biti kao on.

Srednje me mogućnosti nisu zanimale.

Ubrzo sam zapazio da ženska ima planove u vezi samnom.

Polako me počela zavoditi. Stavljala mi je ruku na rame, sad na ruku ,sad na bedro.
A uz to mi je pripovijedala Kristov životopis. Znala je napamet i neke stihove svete Terezijede Jesus, koji govore o sjedinjenju s njim i to vrlo vatreno, šteta što ih ne znam ponoviti.

Frina se zanimala kakva je bila gospođa. Lijepa, nešto iznad tridesete, punih nogu, prerano obudovjela , a dupe je imala kao kobila.Takva bi je čovjek odmah poželio ,kad se ne bi bojao svih onih ceremonija u vezi s krštenjem šeste božije zapovjesti.Išla je posvijetu tako ozbiljnog i strogog lica, da bi odbila svakog ženskara koji ne bi namjeravao s njom izgubiti mnogo vremena i truda.

Vrag bapski, je utvrdio da je Krist u mlađim godinama vjerojatno bio ovakav kakav sam ja.
Morao sam gledati raspelo na zidu, na kojem je razapeti bio uistinu lijepa stasa, malo sam takvih vidio u svijetu.

Pri tome- usporedbe radi- opipavala je moj stas, svukla mi kaput i razvezala kravatu, vjerojatno zato što u Kristovo doba Jude nisu nosile kravate. Košulju mi je raskopčala zbog vrućine. A poljubila me u usta zbog sve veće sličnosti između mene i njzina uzora.Mirno sam je uhvatio za stražnjicu, ali mi je polako odgurnula ruku.

“Hoćemo li se fukati?”, upitao sam sasvim poslovno.

Začepila mi je usta i šaputala na uho:

“Bez takvih riječi , dragi moj. Moraš biti dobar. Obećaj da ćeš biti dobar!“

Nije čekala odgovor.
Milovala me pod košuljom i dlan mi uvukla za pojas, a uz to sve vrijeme brbljala svete legende.

Izula mi je cipele i čarape, jer je, navodno ,htjela usporediti noge, svukla mi je košulju majicu ni hlače – pa me ogrnula stolnjakom živih boja.

Vjerovatno sam bio vrlo smiješan dok sam ondje sjedio u kratkim gaćama, ogrnut stolnjakom, a ona govorila kao kiša i uporno gurala moje ruke od sebe, što nije utjecalo na njezino pripovijedanje.Kad je stigla dotle kako Hrista javno svlače, rekla je …pred muškarcima i ženama!
Bila je sva zajapurena, nastavila je: …kako je trpio, kad je bio onako sramežljiv…da su ga žene gledale sasvim golog,…da se sve vidjelo … sve,sve…i ono…sve ,sve…Kako za sramežljiva čovjeka nema veće muke nego pokazati sve.I da i mi moramo trpjeti za njega….

I tako se, dašćući od uzbuđenja, svukla gola, zadržala je samo natikače s visokim potpeticama….
Dakako, pri tome nije ni za trenutak zašutjela…

Povukla je i meni gaćice niz noge, a pri tome se pretvarala kao da ne gleda moga divljaka, koji je digao glavu.Mislio sam – neka,napokon smo stigli.

Ma kakvi!

Onda je Krist bičevan.
A i mi moramo trpjeti u njegovo ime.
Pružila mi je platneni bič za pse ( iako u kući nisu imali psa) i zategla dupe , usput glasno moleći.

Prilijepio sam joj jednu vruću na lijepo oblikovanu dvostruku polukuglu – a tada sam opazio da po leđima i po riti ima jedva vidljive ružičaste pruge od biča.
Postao sam znatiželjan ima li nekoga kome se pušta ili to čini sama.

Predao sam joj bič i rekao: Hajde se sama!

U početku se branila, a bila je gotovo u histeričnom grču od očekivanja, suze su joj počele teći po licu, nazvala me kukavicom, čak mi je i antikrist rekla, ali onda je dohvatila bič – i da vidite kako čovjek može biti nemilosrdan prema sebi!

Molila je jako glasno. Predala mi se na podu, ona je glasno molila litanije (smiluj nam se, moli za nas, i sve redom, pa ” mi se jadnici tebi utičemo”) , a ja sam glasno psovao i prostačio, nije čula kad sam je uvjeravao kakva je kurva farisejska.

Što sam više psovao, to življe je mrdala poda mnom – pa sam se dosjetio da joj psovke i prostote uzrokuju sličan sladak bol kao ono maloprije bič.

Bio sam dakle , iskorišten do kraja.

Najzad je ustala i odnijela haljinu u kupaonicu, a ja sam se obukao u kuhinji.
Kad se vratila, bila je počešljana i opet dostojanstvena gospođa, koja mi se obraćala sa vi i ubrzo spomenula da je već kasno.

Rijetko mi se koja žena ogadi – ali ova mi se jest.

Prije svega, bio sam premlad za tako teške kušnje.

Uz to sam već vrlo rano počeo prezirati farizeje – bogzna nisam li u njima možda nagonski osjetio svoje ljute protivnike u budućnosti?

Kod vrata me uljudno zamolila kada ću doći radi sljedeće instrukcije.
” Imaš perfektnu guzicu”, rekao sam joj na rastanku, ” ali bolje bi bilo da Krista pri kurvanju ostaviš na miru”.

Samo su joj oči suzile, i zatvorila je vrata za mnom”*

Jakub L.

Advertisements
This entry was posted in nedovrše misli and tagged , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s