“Čudo najkraće traje”*

Čudo je dobro, svako treba da ima neko, svoje.

Čudo.

Šta bi nam bio život, da nemamo neko svoje Čudo? Kao prazna ljuštura ili ispijena musava čaša sa tek kojom kapljicom ambrozije kojom smo se napajali ?

Kakav bi nam bio dan popunjen samo obavezama, popunjen kao jastuk pun perja, što za tren izleti kroz kakvu pukotinu pa preti da će nas preplaviti, ugušiti ; kao balon u koji malo po malo uduvavamo vazduh dok ne dođe do granice izdržljivosti, a kad pukne, kao da ga nije ni bilo?

Tih par kapi ambrozije, je ono što nam ostaje, što nam je potrebno, što nas i drži u ovoj realnosti da ne odlutamo bespovratno izgubljeni, ona slatka nada iz naših snova .

Dok tu nadu imamo znamo da volimo.

A kakva je to ljubav ako nije brutalna, strasna ? Ako ne lomi kosti, ako ne muti razum, ako se srce ne ubrzava do granica pucanja , a nervi ne peku celom površinom tela, bole? Svako novo sutra je dobro sutra sa takvim Čudom i takvom ljubavlju.

Svako novo sutra nam donosi nadu da su Čuda moguća, ne samo u bajkama.

Volim Čuda i verujem u Čuda, njima se klanjam.

Podižem čašu u to ime

Advertisements
This entry was posted in nemiri and tagged . Bookmark the permalink.

2 Responses to “Čudo najkraće traje”*

  1. trener says:

    *naslov – Bukovski

  2. trener says:

    And I have never in my life
    Felt more alone than I do now
    Although I claim dominions over all I see
    It means nothing to me
    There are no victories In all our histories
    Without love

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s